- Detalji
-
Kreirano Petak, 24 Listopad 2008 23:12
Crkva povijesnog kontinuiteta i jasnih poruka
Ova crkva po svojoj ideji treba ponajprije biti simbol stalnosti kršćanstva hrvatskoga naroda, njegova identiteta na ovim prostorima i zahvalnosti svim žrtvama za slobodu te mjesto koje potiče na molitvu i zahvalnost. Dakako, nužno je postići i njezinu financijsku izvedivost.
Od prošlog broja Hrvatske vjernosti dogodile su se u programu izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini velike promjene pa osjećam obvezu čitateljima, a posebno dobročiniteljima i široj javnosti, razjasniti kako je i zašto je došlo do tih promjena.
Na prijedlog investitora, Gospićkosenjske biskupije, Glavni odbor CHM je na svojoj redovnoj sedmoj sjednici, održanoj 15. svibnja 2008. donio odluku kojom se napušta projekt Nikole Bašića i ovlašćuje investitora da pripremi novi projekt. U ovom članku želim to pobliže objasniti: najprije izložiti samu idejnu podlogu za CHM, potom kako je došlo do prihvaćanja i napuštanja prvog projekta i, konačno, što nudi novi projekt. Uvjeren sam da se s novim projektom otvaraju bolje mogućnosti za ostvarenje ideje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini o kojoj
smo do sada govorili i pisali, o čemu su nam vjernici govorili izražavajući svoje želje i prijedloge. Novi projekt trebao bi osigurati kvalitetnije ostvarenje ideje, u skladu s osnovnom zamisli koju smo promovirali, drugim riječima treba biti više u duhu te ideje, izvediv i održiv, jeftiniji od prvoga i lakši za održavanje.
Ideja Crkve hrvatskih mučenika na Udbini
Osamdesetih godina propješačio sam s povjesničarima i arheolozima Liku i Krbavu. Naišli smo na mnogo starijih i novijih spomenika. No, začudo, na cijeloj Krbavi nismo našli nigdje ni jedno slovo uklesano u kamen koje bi svjedočilo o presudnom događaju za Hrvatsku, pa i za Europu, kada je ondje 9. rujna 1493., u srazu kršćanstva i islama poginulo oko 10.000 hrvatskih branitelja. Pitali smo se je li to znak da naš narod nije zahvalan onima koji su se u prošlosti za njega žrtvovali ili zbog nepovoljnih povijesnih okolnosti ta zahvalnost nije mogla dobiti vidljive tragove. Mnogo toga je, naime, iz naše povijesti na tom prostoru završilo pod zemljom i u šikarju. Kada se znade prošlost Krbave, može se naći isprika za taj izostanak vidljivog znaka zahvalnosti, ali ta isprika danas više ne vrijedi jer je stvorena samostalna hrvatska država pa ne možemo reći da nam sada to drugi onemogućuju. Treba vidno iskazati, ali i probuditi, taj ljudski i kršćanski osjećaj zahvalnosti i to svima koji su sačuvali kršćanstvo na ovom prostoru i žrtvovali se za narodnu slobodu od starokršćanskih mučenika do današnjih pokoljenja, bez obzira na nacionalna i ideološka uvjerenja. To je tim potrebnije što su se počeli pokazivati znakovi da ne znamo biti zahvalni ni onima koji su nas izravno, u nedavnoj prošlosti, zadužili žrtvom svoga života. Na pragu trećeg tisućljeća papa Ivan Pavao II. pozvao je sve narode da popišu i časte svoje mučenike. Potaknuti pozivom tog Pape, odlučili smo obilježiti mjesto Krbavske tragedije i s njim povezati i naša druga povijesna stradanja. I tako je nastala ideja da se na Krbavi gradi spome nik zahvalnosti našim stradalnicima, da se gradi Crkva hrvatskih mučenika. S tim prijedlogom krenule su u javnost Gospićkosenjska biskupija i Ličkosenjska županija. Ideju je podržalo Predsjedništvo Hrvatskog sabora i Hrvatska biskupska konferencija.
Iz projektnog programa
U novom projektu CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA treba biti sinteza svih prostranstava ljudskog djelovanja po kojima smo prepoznatljivi, što nas čini Narodom. U zapadnom kulturnom krugu profinjenost i posebnost hrvatskog duha, te vjernost Bogu bili su razvidni u hrvatskoj sakralnoj arhitekturi.
Tijekom minulih stoljeća svojom žrtvom hrvatski mučenici svjedočili su vjernost Bogu, Katoličkoj crkvi i svome narodu. Ove vrjednote u novom projektu moraju biti naglašene i kao poruke prenesene budućim naraštajima.
Kao inspiraciju u cijelom projektu treba uzeti crkvu Sv. Križa u Ninu. Križ neka bude glavno obilježje cijelog projekta, kao što je križ (patnja) temeljno obilježje onih kojima se želi izraziti štovanje i zahvalnost.
Drugi inspirativni element su crkve-tvrđave. Treba naglasiti bra-niteljski (obrambeni), a ne napadački oblik. Taj braniteljski izgled najbolje će se uklopiti u dijelove okrenute prema Krbavskom polju i na tornju/zvoniku (ako se bude gradio).
Ovome dodajmo citat iz djela O upravljanju Carstvom (De adminis-trando Imperio) bizantskog cara Konstantina Porfirogenata iz 10. stol-jeća.:
Ovi kršteni Hrvati ne vole izvan svoje zemlje drugima zaratiti. Dobili su bo neko proroštvo i zakon od pape rimskoga, , kad im je poslao za cara Heraklija svećenike, pa ih pokrstio. Ovi se Hrvati i obrekom i hi-rografom zavjere svetome Petru apostolu stalno i čvrsto, da nigda neće na tudu zemlju poći i vojevati, nego će radije mirovati sa svima, koji tako htjet budu, primivši od istoga pape takav zakon: ako koji drugi na-rodi protiv zemlje tih Hrvata pođu i zarate, da pomogne Bog Hrvatom i s njima pristane, i da im Petar, Hristov učenik pomogne, da pobijede (prijevod Nikole Tomašića iz 1918.)
Kardinal Kuharić znao je reći da nas je u Domovinskom ratu sam Bog spasio, a svima je jasno da je za našu pobjedu uvelike zaslužan nasljed-nik sv. Petra Ivan Pavao II. Petar naših dana
Osnovan je Inicijativni odbor a zatim i Glavni odbor akcije za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. U nj su ušli predsjednik Sabora, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, predsjednik HAZUa, predsjednik Matice hrvatske, predsjednik Hrvatskog instituta za povijest, riječki nadbiskup i metropolit, ličkosenjski župan i dožupan i gospićkosenjski biskup. Naknadno je uključen i ravnatelj hrvatske inozemne pastve, kao zastupnik za iseljenu Hrvatsku.
Izvadili smo kamen iz temelja srušene krbavske katedrale i donijeli ga, obrađena, u Rijeku 8. lipnja 2003. Papi na blagoslov za temelj buduće Crkve i memorijalnog centra na Udbini.
Na Krbavskom polju 9. rujna 2003., uz crkvu Sv. Marka Groba, obilježili smo 510. obljetnicu krbavske tragedije. Svetu misu predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zagrebački nadbiskup Josip Bozanić s većinom biskupa i s brojnim svećenstvom. Tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić upalio je svijeću za poginule, uz pjevanje Lijepe naše.
Od tada svake godine na isti datum ondje slavimo misu s velikim brojem vjernika. Kada je 9. rujna 2005. bilo polaganje kamena temeljca, došlo je oko 10.000 hodočasnika.
Projekt Nikole Bašića
Glavni odbor odlučio je da Crkva bude na mjestu gdje je do 1942. bila župna crkva Sv.Nikole. Na prvom natječaju među 28 natjecatelja Ocjenjivački sud nije našao nijedan rad koji bi zadovoljio postavljene kriterije. No, izdvojio je četiri rada koja bi mogla doradom dosegnuti traženu razinu. Nakon dorade prihvaćen je projekt Nikole Bašića (tvrtka Marinaprojekt) iz Zadra.
Projekt Nikole Bašića Ocjenjivački sud je jednoglasno prihvatio kao najbolje od ponuđenih rješenja, poprativši ga nizom pohvala. Projektantova procjena sveukupnih troškova bila je 30.377.000,00 kuna. Taj iznos nalazi se i u građevnoj dozvoli.
S troškovnikom upoznali smo Hrvatsku biskupsku konferenciju i hrvatsku Vladu, najveće potencijalne darovatelje. U tim okvirima dobili smo obećanje za njihovu participaciju.
Na pozivni natječaj za izvoditelja radova dobili smo četiri ponude:
l. MEGRADd. o. o. na 55,450.000,00 kuna
2. TEAMd. o. o. na 93,744.163,16 kuna
3. MEĐIMURJE GRADITELJSTVO d. o. o. na 108,888.721,16 kuna
4. KONSTRUKTORINŽENJERING d. o. o. na 124,696.335,43 kuna
Nigdje nije uračunat porez na dodatnu vrijednost (PDV).
U tisku se povlači projektantovo tumačenje kako je projekt od početnog stanja opsegom jako narastao pa je sugerira se zaključak zato postao skuplji. Istina je da se projekt naknadno povećao, ali svi natjecatelji su se natjecali za onaj sadržaj projekta koji je projektant procijenio na navedeni iznos i po kojem je ishođena građevinska dozvola. Projekt za koji su se natjecale građevinske tvrtke nije bio ni metar veći.
Mi nismo mogli računati ni s iznosom od 55.450.000 (s PDVom 67.649.000,00) kuna, ali smo prihvatili najjeftinijeg izvođača (Megrad) jer nam je projektant obećao da će izvršiti zamjenu materijala (umjesto skupih, staviti jeftinije) i učiniti još neke preinake kako bi se troškovi približili njegovoj procjeni. Tu mogućnost ugradili smo u ugovor s izvođačem. Projekt je doveden u pitanje kada je projektant odustao od spomenutih zamjena i preinaka, odnosno kada obećano nije učinio. Na više mjesta ima stavki koje projektant nije doradio, zbog čega i jest tako velika razlika u ponudama (od procijenjenih 30.370.000 kuna do 124.693.335 kuna). Odustajanje od gradnje najjeftinijeg ponuditelja potvrđuje da je najviša ponuđena cijena realnija od njegove.
Hrvatska biskupska konferencija tražila je obrazloženje za neprimjerenu razliku između projektantove početne procjene troškova i troškova koje su iskazali natjecatelji za izvođenje građevinskih radova. U tu svrhu osnovan je i poseban odbor. Postalo je jasno da bi troškovi u konačnici s PDVom bili bliže najvišoj (152 milijuna) a ne najnižoj (67 milijuna) ponudi izvođača, a nipošto se ne bi mogli približiti projektantovoj procijeni (30 milijuna). Hrvatska Vlada, nakon obavijesti o novom troškovniku, nije uplatila ništa. Projektant priopćava preko tiska da je Vlada obećala oslobođenje od PDVa. Začuđuje činjenica da za to nije znao investitor. Štoviše, nama je izričito i službeno rečeno, i u više navrata sa strane Vlade ponovljeno, da takva oslobađanja neće biti.
Ovdje valja napomenuti da smo u mnogo navrata jasno isticali da u Crkvu hrvatskih mučenika ne želimo ugraditi nijednu kunu koja je oduzeta od radničke plaće. Zato nismo krenuli u potragu za velikim donatorima nego se okrenuli onima koji ne dobiju više nego što zarade. To ćemo ponavljati do kraja gradnje.
S vremenom, nakon više sastanaka s projektantom, kad nas je uveo u projekt, postajalo je također sve jasnije da bi i održavanje cijeloga objekta nakon izgradnje bilo ne samo skupo, nego i teško izvodivo u klimatskim prilikama na Udbini.
Investitor je imao više pitanja s obzirom na neke pojedinosti u projektu, o kojima je u više navrata razgovarao s projektantom. Budući da nije dobivao jasne odgovore, konzultirao se i s drugim stručnjacima. Upitnici nisu uklonjeni.
O svim nastalim teškoćama investitor je razgovarao s članovima prvog Ocjenjivačkog suda 8. lipnja 2007. godine. Tada je, i pored uočavanja stvarnih teškoća, zaključeno da se najprije pokuša s projektantom dogovoriti o zamjeni skupih materijala i o traženim preinakama za pojeftinjenje izgradnje. Projektant je dužan, rečeno je, izvršiti zahvat u projektu da troškove gradnje dovede do najviše +10% od svoje procjene.
Međutim, projektant je odustao od obećanih zamjena i preinaka te ultimativno postavio uvjete za nastavak rada. Među uvjetima je naglašen zahtjev za njegovom punom slobodom u kreiranju unutarnjeg i vanjskog uređenja i izgleda crkve, iako je bilo dogovoreno da će najprije izraditi prijedlog unutarnjeg uređenja i dostaviti ga investitoru na razmatranje. U dopisu investitoru od 12. studenoga 2007., među ostalim, projektant piše:
„ Ukoliko se to povjerenje u autora i projekt ne moze nikako ostvariti (a dosad nije), projektant moli da ga se bez ikakvih obligacija oslobodi daljnjeg sudjelovanja u ovom projektu. To znači da autor projekta neće biti smetnja da Investitor svoje ciljeve ostvari s drugim arhitektima koji će svojim imenom i ukupnom odgovornosću stajati iza učinjenog djela."
Dana 20. studenoga 2007. svoj stav još više precizira i na kraju zaključuje: „Razumijevajući situaciju investitora neću braniti da se novi koncept crkve razvija na već izvedenoj tlocrtnoj matrici CHMa."
Investitoru nije preostalo ništa drugo, nego prihvatiti taj prijedlog. Dakle, glavni razlozi za prekid suradnje između investitora (Gospićkosenjske biskupije) i projektanta (Marinaprojekta, odnosno Nikole Bašića) su sljedeći:
1.Projekt se pokazao preskup da bi se bez preinaka mogao ostvariti. Nisu izvršene obećana zamjena materijala i preinake koje je tražio investitor.
2.U slučaju da se sve učinilo po projektu, tj. da se i pronašao novac za izgradnju, održavanje CHM bilo bi preskupo i teško provedivo na Udbini.
U tisku se, nakon investitorova odustajanja od projekta Nikole Bašića, povlači pitanje etičnosti usmjeravanja novca dobivenog za taj projekt, prema nekom drugom. Moje je čvrsto uvjerenje da prilozi za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini nisu davani zato što je ovaj ili onaj autor projekta, nego radi ostvarenja ideje koju je projekt trebao oživotvoriti. Nema bitne razlike između ove situacije i nekog poziva župljanima da pomognu izgradnju župne crkve. Župljani će pomoći ne zato što je netko projektant, nego zato što im je potrebna crkva. Može biti i iznimaka, ali ni po čemu se ne vidi da je to ovaj slučaj. No, kad je ta argumentacija već pokrenuta, valja otvoreno reći da je investitor kod hodočasničkog puka nailazio na veliki otpor i nezadovoljstvo projektom Nikole Bašića, i to upravo zbog izgleda crkve. Imam i brojne pisane pritužbe o neprihvatljivom izgledu buduće Crkve hrvatskih mučenika po tom projektu. No, ne mislim da je primjereno upotrebljavati tu argumentaciju, tim više što sam i sam uvjeren da je riječ o kvalitetnom arhitektonskom projektu. No taj projekt u svojoj konačnoj ponudi za nas jednostavno nije izvediv, kako je već rečeno, i to je bilo presudno. Neka mi ovdje ipak bude dopušteno reći da je kod gradnje sakralnih objekata potrebno voditi računa, uz umjetničke arhitektonske kriterije, i o čisto vjerničkom, hodočasničkom očekivanju.
Novi projekt po uzoru na crkvu sv. Križa u Ninu
Nakon napuštanja projekta Nikole Bašića, osnovano je 19. prosinca 2007. stručno povjerenstvo za praćenje i provedbu postupka za izradu novog idejnog i glavnog projekta na temelju novog projektnog programa (br. 306). Istoga dana osnovan je i novi ocjenjivački sud (br. 310). Idućeg dana raspisan je pozivni natječaj. U natječaju, nakon prethodnog dogovora, sudjelovalo je pet natjecatelja, od kojih su četiri nakon nekog vremena odustala zbog pritiska „struke". Inače su svi natjecatelji prethodno prih vatili novi projektni program a neki i sudjelovali i u nje govoj formulaciji. Povukao se i jedan član Ocjenjivačkog suda. Budući da nisu željeli da njihova imena budu vezana uz ovaj projekt, nema potrebe da ih ovdje spominjemo. Sve to uvjetovalo nas je da smo prihvatili prijedlog stručnjaka i podupiratelja Crkve hrvatskih mučenika za izravnu pogodbu s određenim poduzećem kako za izradu projekta po projektnom programu tako i za izgradnju cijele gradevine, uz prethodno jasno definirane financijske okvire. Time je rad na izgradnji CHM dobio drukčije usmjerenje, ali nije uspjelo njegovo zaustavljanje niti vraćanje na prijašnje pozicije. Iako je prijašnji projektant obećao da „neće biti smetnja da Investitor svoje ciljeve ostvari s drugim arhitektima ", iz napisa u tisku ne bi se moglo reći da je ostao vjeran tom obećanju.
Bilo je više pokušaja medijske diskreditacije. Nitko od žestokih kritičara nije smatrao potrebnim od nas zatražiti informacije; pa čak kada smo ih i bez traženja poslali, nisu se njima koristili. Trudili smo se da ni na koga ne bacamo kamenje, ni onda kada su neki sa svojih oholih visina to činili prema nama.
Glavni odbor je 15. svibnja 2008. godine prihvatio prekid rada po prvom projektu i ovlastio Investitora da napravi drugi projekt. Ujedno je Investitor zadužen da novi projekt predoči stručnom povjerenstvu. Povjerenstvo je ime novano 26. svibnja. Na svom prvom sastanku 3. lipnja prihvatilo je idejni projekt Marine Balin Fadejev, dipl. Ing. arh. Konstruktora, d. o. o. iz Zagreba. 4. srpnja dobivena je lokacijska dozvola, a 6. kolovoza građevna. Ugovor o izgradnji CHM potpisan je 12.
kolovoza 2008. s Konstruktor inženjeringom, d. o.o. iz Splita. Ukupna cijena radova je 35 milijuna kuna, računajući i PDV. Od toga se iznos troškova umanjuje za 4.820.000 kuna, na koliko je procijenjena vrijednost pripremnih radova koji su već učinjeni.
Prvi projektant je s pravom zahtijevao da drugi projekt bude novi, a ne prekrajanje njegova projekta. Stavio je i uvjete što se od njegova kreativnog doprinosa ne smije ugraditi u novi projekt, o čemu se strogo vodilo računa. Prema prvom projektu pripremljen je teren za gradnju, dovršeni su grubi radovi na „špici", tj. na dijelu u kojemu su vodospreme i prostorije budućeg muzeja Krbave. Na ostalim dijelovima postavljeni su temelji i djelomice zidovi iznad razine poda kripte.
Izgradnja po novom projektu ne samo da će biti mnogo jeftiniji nego će i Crkva biti više usklađena s početnom idejom. Možemo reći da je jeftiniji i od procjene koju je Nikola Bašić dao za svoj projekt (30 milijuna). Prekid u radu i promjena projekta ne će mnogo produžiti izgradnju Crkve. Graditeljski će dio biti gotov za 18 mjeseci.
Budući da su mučenici bili glavna motivacija za pokretanje ovog projekta, jasno je da u cijelom projektu treba dominirati ideja križa: križa Kristova i križa koji su ponijeli naši mučenici. Tu se sam po sebi nameće onaj izgled koji je na početcima naše sakralne arhitekture crkva sv. Križa u Ninu. Ta je crkvica zapravo križ ucrtan u prostor. Uz to ta crkva simbolizira početke našega nacionalnog i kršćanskog okupljanja i organiziranja. U njoj je nađena i krstionica kneza Višeslava s likovnom obradom karakterističnom za našu staru umjetnost i graditeljstvo. Tu su
postavljeni temelji i našeg hrvatstva i našeg kršćanskog mučeništva, odnosno vjernog svjedočenja ljubavi za Boga i bližnjega do kraja. Zato će križ u Crkvi hrvatskih mučenika biti uočljiv u raznim varijantama, ne samo na pročeljima, nego i drugim arhitektonskim izričajima.
Drugo značenje koje cijela građevina izražava jest obrana. Još je u ranom srednjem vijeku nastala predaja, zabilježena u desetom stoljeću (K. Porfirogenet, 31. poglavlje) prema kojoj su se Hrvati zavjetovali sv. Petru kako neće nikoga napadati, a ako njih netko napadne, u obranu će im stati i Bog i sv. Petar. Za vrijeme Domovinskog rata mnogi rekoše da nas je samo Bog svojim čudom spasio. Svakako je na našoj strani bio i Petar naših dana, papa Ivan Pavao II. Kroz zdanje izrazit će se i ta braniteljska ideja, koju su izražavale i naše crkve tvrđave. Taj izgled imat će novi projekt na strani prema Krbavskom polju .
Osim ideje mučeništva (križa) i obrane, valja dakle misliti na glagoljaštvo i lik Ivana Pavla II.
Arhitekturom Crkve hrvatskih mučenika i sadržajima u njoj moraju se poslati snažne poruke novim naraštajima da ljube Boga, Katoličku crkvu i narod svoj, kao što su to tijekom povijesti činili naši pradjedovi. S tog gledišta, ne traži se po svaku cijenu umjetnička originalnost i modernost. Ta crkva treba izražavati kontinuitet našeg postojanja i djelovanja na ovim prostorima od naših početaka do danas. Ona treba biti prostor u koji će vjernici rado dolaziti pomoliti se za svoje stradale, gdje će doživjeti da pripadaju onoj rijeci naroda i vjernika koja teče tamo od Višeslava pa do danas. Naglasak je, dakako, na našim stradanjima s time da se na njih ne gleda kao na bezličnu patnju, nego kao na dragocjeno blago koje nam je namrlo svojim križevima ono što danas imamo.
Dakako, crkva Sv. Križa u Ninu poslužila je samo kao nadahnuće. Nova crkve neće biti ni replika ni uvećana ninska crkva. Nije tako rijetko da se nove crkve grade pod određenim nadahnućima iz prošlih zdanja, kao npr. Sv. Blaž u Zagrebu, župna crkva u Tomislavgradu, franjevačka crkva Sv. Marije u Makarskoj, da ne nabrajamo manje crkve. Uzgred valja napomenuti da je pravoslavno crkveno graditeljstvo u tome mnogo ortodoksnije. Svaka crkva je u biti memorijalno zdanje, a pogotovo je to ova koju gradimo. Ako crkvena arhitektura gubi i po vanjskim oblicima memorijalne osobine, ako se izgubi ukorijenjenost i povezanost uz prošlost, ona gubi i na svojoj sakralnosti.
U prvom projektu naglasak je bio na arhitektonskim (i umjetničkim) dometima gradnje, zapostavljajući poruku koja je u temeljima projekta. U drugom projektu naglasak je na ideji i poruci koja izranja i raste iz naše kršćanske ukorijenjenosti. Nije nam, dakle, cilj jedna nova građevina, koja će se natjecati s drugima po svojoj arhitektonskoj posebnosti i umjetničkoj vrijednosti. I ova građevina mora biti bar u nekim elementima odraz današnjeg vremena. Smatram da bogoslužni prostori po svojoj naravi moraju davati prednost ideji i poruci. Takav naglasak u hrvatskoj crkvenoj arhitekturi bio je posebno istaknut u prijelomna vremena, u vrijeme otkrivanja i formuliranja vlastitog identiteta, pa je za očekivati da tako bude i u obnovljenoj hrvatskoj državi. Dakako, u projektiranju crkvenih zdanja treba doći do izražaja i osjećaj za suvremene umjetničke i arhitektonske dosege. I o tome smo vodili računa. Koliko uspješno, bit će vremena da se odvagne.
Jasno je da će zbog oslonjenosti ovog projekta na naše korijene i prošlost ovdje negodovati zastupnici mišljenja o apsolutnoj vrijednosti i neuvjetovanosti arhitekture. U pozadini ove gradnje stoji ideja štovanja svih onih koji su nas na ovim našim hrvatskim prostorima zadužili svojom žrtvom i darivanjem života za druge. Želimo potaknuti današnji naraštaj na zahvalnost i na nasljedovanje tih primjera. To je najbolji oslonac za gradnju sigurnije budućnosti. Tu je ideju lansirao u cijeli svijet Ivan Pavao II. na pragu trećeg tisućljeća. Smatramo da će svojom pojavnošću Crkva hrvatskih mučenika, i kroz svoje arhitektonske oblike, tu ideju buditi i njegovati u našem narodu. Vjerujemo da će to biti hram molitve i zahvaljivanja. Zato je gradimo!
Početna ideja projekta 
